О koliko mora da ti loše ide
Kada si se mene sada setila
Zar drugi izglaz ti oči ne vide
Pa se ti meni opet vratila
I misliš da ću moći da te utešim
I bar zato što si promrzla da te zavolim
I vratimo se tome u čemu nismo uspeli
U ljubavi kojoj nikada nismo umeli
I zato mi možemo samo slušati bluz
I piti nešto još od bluza teže
Gledati u prazno noć svu
Jer nas ništa više ne veže
Jer mi smo ljudi bez srca
U nama je srušeno sve
Iako nikada bilo nije ništa
Sve niti su nama pokidane
U nama sve je prazno i hladno
I nemoj dolaziti nikada ka meni
Koliko god da osećaš se jadno
Drugim putem ti kreni
Jer mi samo možemo slušati bluz
I piti nešto još od bluza teže
I gledati u praznu noć svu
Jer nas ništa više ne veže

